Bookmark and Share

Dragi korisnici, obaveštavamo vas da će do kraja godine VS Klub (2.0) biti zatvoren, tj. da će biti onemogućeno dodavanje novih sadržaja.

Zajednica Virtuelne Srbije je sada integrisana sa portalom u okviru novog (Virtuelna Srbija 3.0) sistema, i sastoji se od naroda, grupa, blogova i linkova.

Više informacija možete pročitati ovde.

Obaveštavaju se članovi VS Kluba da njihovi nalozi neće važiti na novom sistemu, te da je potrebno napraviti nove tamo.

Izdvajamo:

Zanimljivi potpisi i statusi | Jezera Srbije | Izleti po Srbiji | Geo Kaladont | Knjiga za preporuku | Šta trenutno slušate? | Prevod tekstova pesama | Omiljeni gradovi Srbije | Šta biste promenili u svom gradu? | Umne žene srpske istorije...

Info:

Važno: Popunite profil! [Više]

Otvoren Konkurs za moderatore
Ovaj reklamni blok vidljiv je samo gostima. Prijavite se (ukoliko ste već naš član) ili se registrujte i blok će nestati.

Autor Tema: Srpske epske narodne pesme - Pretkosovski ciklus  (Pročitano 22038 puta)

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže E.J.

  • Administrator
  • *****
  • Poruke: 1725
  • Pol: Muškarac
  • Izgleda da će ipak ovih dana leto...
  • Vrednost poruka: +29

  • Aktivnost
    0%
    • reSabi
Srpske epske narodne pesme - Pretkosovski ciklus
« poslato: фебруар 20, 2009, 22:38:54 »
0
U ovoj temi ćemo pokušati da skupimo što više pesama iz pretkosovskog ciklusa srpskih epskih narodnih pesama.

Ban Milutin i Duka Hercegovac
Banović Strahinja
Darovi svetog Jovana Vladimira
Dijete Jovan i ćerka cara Stefana
Dušan hoće sestru da uzme
« Poslednja izmena: март 18, 2009, 18:01:52 E.J. »
"Science without religion is lame. Religion without science is blind."
Albert Einstein

Zanimljiva Srbija: Upoznaj kulturna i prirodna bogatstva Srbije
Belgrade my way: Explore Belgrade (Serbia), it's culture, architecture, history and lifestyle
reSapiens: Inspiration, Cool places, Recipes & more

Van mreže E.J.

  • Administrator
  • *****
  • Poruke: 1725
  • Pol: Muškarac
  • Izgleda da će ipak ovih dana leto...
  • Vrednost poruka: +29

  • Aktivnost
    0%
    • reSabi
Ban Milutin i Duka Hercegovac
« Odgovor #1 poslato: фебруар 20, 2009, 22:40:20 »
0
Ban Milutin i Duka Hercegovac

Često knjige zemlju prehođahu,
 ni ko znade kuda, ni otkud su.
 Knjige idu od Prizrena grada,
 od srpskoga silna car-Stevana,
 na Požegu banu Milutinu;
 'vako care banu govoraše:
 „Slugo moja, bane Milutine,
  opremi se u bijelu dvoru,
 povedi mi trideset delija
 od tvojega ravna Dragačeva,
 hajde s njima ka Prizrenu gradu,
 jer hoćemo, bane, vojevati
 nadaleko, u zemlju Bugarsku,
 na Mijajla, kralja bugarskoga;
 tamo ćemo, bane, začamati,
 no se spremi za tri godinice!"
 Dođe knjiga u Požegu ravnu
 na koljeno banu Milutinu.
 Kada bane knjigu proučio,
 ud'riše mu suze od očiju.
 A gleda ga ljuba Ikonija,
 pa mu tiho mlada govorila:
 „Gospodaru, bane Milutine,
 otkud knjiga, od koga li grada ?
 Što l' je učiš, a suze proljevaš? Veli njojzi bane Milutine:
 „Ču l' me, dušo; ljubo Ikonija,
 ova j' knjiga od Prizrena grada,
 od našega silna car-Stevana;
 car me zove na njegovu vojsku
 nadaleko, u zemlju Bugarsku,
 na Mijajla, kralja bugarskoga,
 kaže, ljubo, za tri godinice
 da će biti boja s Bugarima.
 No ču li me, ljubo Ikonija,
 gledaj mene prebijele dvore,
 nemoj moje dvore opustiti;
 pazi mene dva nejaka sina,
 udomi mi sestricu Jelicu
 u lijepu varoš Đakovicu;
 kopaj mene devet vinograda
 u Banjici i u Atenici,
 u Loznici i u Pakovraću:
 a čuvaj mi devet vodenica
 niz Bjelicu i niz Moravicu;
 gledaj našu slavnu zadužbinu
 pod Banicom 'crkvu Ježevicu;
 čekaj mene za tri godinice,
 dok se vratim iz zemlje Bugarske."
 A kad bane ljubi naručio,
 opremi se na carevu vojsku,
 on povede trideset delija,
 ode pravo uz vodu Moravu,
 dokle s' primi lomna Vlaha Starog,
 a odatle u Sjenicu ravnu,
 od Sjence u polje Kosovo,
 od Kosova uz Šaru planinu,
 dokle dođe u Prizrena grada.
 Ali care vojsku podigao
 i pošao niz vodu Bistricu.
 Sustiže ga bane Milutine
 na onome Golešu planini;
 tu se bane s carem sastanuo
 i za lako zdravlje upitao
 i sretna mu puta čestitao.
 A veli mu silan car Stevane:
 „Slugo moja, Milutine bane,
 ako mene Bog i sreća dade
 te dobijem kralja Bugarina,
 hoću tebe, slugo, pokloniti
 u državu zemlju Bosnu slavnu,
 da banuješ i da gospoduješ,
 Milutine, za života tvoga".
 Pa s' otale vojska okrenula,
 niz Srbiju ka zemlji Bugarskoj.
 Kad dođoše u zemlju Bugarsku,
 dočeka ih kralju Mijailo
 ukraj Laba, ukraj vode ladne.
 Tu se kralje s carem udario,
 bili su se tri bijela dana.
 Kad četvrto jutro osvanulo,
 loša kralju sreća preskočila,
 te se kralje s carem susretnuo,
 no ga dobro Stevo dočekao,
 na dobru ga konju poćerao,
 sustiže ga u po polja ravna,
 sabljom manu odsječe mu glavu,
 porobi mu silovitu vojsku,
 a on sjede u zemlju Bugarsku,
 i umiri zemlju Bugariju.
 No zadugo care začamao,
 kažu, brate, za tri godinice,
 začamao u zemlji Bugarskoj,
 i sa šnjime bane Milutine.
 No da vidiš mlade banovice!
 Tu ne prođe ni godina dana,
 ona bana s vojske ne čekaše:
 batali mu prebijele dvore,
 opusti mu devet vinograda,
 rasprodade devet vodenica,
 poruši mu crkvu Ježevicu,
 ne udade sestricu Jelicu,
 ne pazi mu dva nejaka sina, —
 nego piše list knjige bijele,
 te je šilje u Hercegovinu,
 na koljeno Duki Hercegovcu:
 „Ču li mene, Duka Hercegovče,
 ti pokupi kićene svatove,
 s njima hajde u Požegu ravnu
 a mojemu dvoru bijelome
 te me uzmi za vijernu ljubu,
 jer sam mlada danas ostanula,
 ta banica mlada, udovica,
 a bane je mene poginuo
 vojujući u zemlji Bugarskoj;
 no se nemoj, Duka, zatrajati,
 jer me prose mlogn prosioci."
 Nabrzo mu knjigu opravila.
 A kad Duki sitna knjiga dođe,
 te on viđe što mu knjiga kaže,
 on ne kupi kićenijeh svata,
 već se spremi na bijeloj kuli,
 udri na se dibu i kadivu,
 pa se skide niz bijelu kulu,
 ode pravo u donje podrume,
 te opremi debela kulaša,
 pa se njemu na ramena baci,
 ode pravo preko Bosne slavne
 dokle stiže Drini valovitoj,
 zdravo Drinu vodu prebrodio,
 a maši se lomna Vlaha Starog,
 dokle dođe do Užica grada,
 pa se spusti u Požegu ravnu
 ka banovu dvoru bijelome,
 pred dvorom mu odsjede kulaša,
 a srete ga gospođa banica,
 ruke šire, u lica se ljube,
 uzeše se za bijele ruke,
 otidoše na tanke čardake,
 ugosti ga gospođa banica
 sa šećerli kavom i rakijom,
 pa doziva svoje vjerne sluge,
 ovako im mlada govorila:
 „Čujete l' me, moje vjerne sluge,
 pazite mi moga gospodara,
 gospodara, Duku Hercegovca,
 bolje nego starog Milutina!"
 Tako stade za petnaest dana,
 dok se spremi mlada banovica,
 pa pokupi sve banovo blago,
 odnese mu svijetlo oružje,
 odvede mu dva konja viteza,
 zarobi mu dva nejaka sina
 i sa šnjima sestricu Jelicu,
 ode s Dukom u Hercegovinu.

...
« Poslednja izmena: фебруар 20, 2009, 22:59:19 E.J. »
"Science without religion is lame. Religion without science is blind."
Albert Einstein

Zanimljiva Srbija: Upoznaj kulturna i prirodna bogatstva Srbije
Belgrade my way: Explore Belgrade (Serbia), it's culture, architecture, history and lifestyle
reSapiens: Inspiration, Cool places, Recipes & more

Van mreže E.J.

  • Administrator
  • *****
  • Poruke: 1725
  • Pol: Muškarac
  • Izgleda da će ipak ovih dana leto...
  • Vrednost poruka: +29

  • Aktivnost
    0%
    • reSabi
Odg: Srpske epske narodne pesme - Pretkosovski ciklus
« Odgovor #2 poslato: фебруар 20, 2009, 22:42:12 »
0
...

Tako bilo, zadugo ne bilo,
glas otide od usta do usta,
dokle začu bane Milutine,
a on skoči na noge lagane,
ode pravo caru čestitome,
na jutru mu nazva dobro jutro,
a bolje mu care privatio:
„Dobro dođe, bane Milutine!
Što si, bane, tako uranio ?
A što li si, sine, neveseo?"
Poklanja se bane do zemljice,
ljubi caru ruku i koljeno,
pa mu ode smjerno govoriti:
„Gospodaru, silan car-Stevane,
evo ima četiri godine,
kako s tobom, care, vojujemo
po Bugarskoj, po zemlji prokletoj,
a moje sam dvore ostavio
i banicu ljubu Ikoniju,
pa sad čujem da se preudala,
i b'jele mi dvore poharala
sa nekakim Dukom Hercegovcem,
dva mi mlada zarobila sina
i Jelicu moju milu seju,
sve odveo u Hercegovinu,
moje b'jele dvore batalio;
ostalo mi devet vinograda
nerezani i neokopani,
ne melje mi devet vodenica,
no ih kuja svijeh rasprodala,
porušila moju zadužbinu,
ta lijepu crkvu Ježevicu;
no ti s' molim, mili gospodaru,
pusti mene do bijela dvora,
da obiđem prebijele dvore,
da povratim moje mlogo blago
a i moja dva nejaka sina
i sestricu Jelicu đevojku;
da s' osvetim Dukn zulumćaru,
da mu vratim žalost za sramotu."
Kad je care bana saslušao,
onda njemu 'vako govorio:
„Priustav' se, bane Milutine,
da ti dadem sićana vermana,
što sam tebe, bane, poklonio
zemlju Bosnu u tvoju državu!"
Kad je bane cara saslušao, ,
prikloni se do zelene trave,
poljubi ga u skut i u ruku,
pa pričeka tri bijela dana.
Kad četvrto jutro osvanulo,
car mu dade sićana vermana
pa s' otale bane podigao,
ode pravo kroz zemlju Bugarsku,
dokle dođe do Kruševca grada,
a otale uz vodu Moravu,
dokle bane dođe pod Jelicu,
pod Jelicu, u selo Banjicu,
te ogleda svoje vinograde;
pa se vati ravna Dragačeva,
stiže bane pitomoj Požezi
a svojemu dvoru bijelome;
al' mu b'jeli dvori potavnili,
polupani srčali pendžeri,
obaljeni visoki čardaci,
oburvati duboki podrumi,
porušena mermerli avlija,
obaljena demirli kapija;
u dvoru mu nigđe nikog nema,
osim bolan sluga Milovane;
pita njega bane Milutine:
„O Boga ti, moja vjerna slugo,
ko pohara moje b'jele dvore ?
Ko l' odvede dva nejaka sina
i Jelicu moju milu seju ?
Ko l' pokupi iz riznice blago ?
Ko l' odvede konje iz arova ?
Ko l' odnese svijetlo oružje
i odvede ljubu Ikoniju ?"
Veli njemu sluga Milovane:
„Gospodaru, Milutine bane,
sve ti, bane, ljuba poharala
sa kurvićem Dukom Hercegovcem;
sve odnese u Hercegovinu,
da se slavi Duka, zulumćaru
na sramotu tebe i tvojima.
A kad bane slugu saslušao,
on se maši rukom u džepove,
dade njemu dvanaest dukata:
„Naj to tebe, slugo Milovane,
te se rani i oda zla brani,
dok se vratim iz Hercegovine."
Pa okrenu pomamna đogina,
ode pravo preko Vlaha Starog
doke stiže u Hercegovinu
b'jeloj kuli Duke Hercegovca;
ali Duke doma ne bijaše,
no otišb ka Trojici crkvi
i odveo ljubu Ikoniju;
u dvoru mu nikog ne bijaše,
do banova dva nejaka sina,
goli, bosi stoje u avliji
i meću se kamena s ramena,
pa govori mlađi starijemu:
„Udri, brate, ako bolje možeš!"
A stariji mlađem govorio:
„Kako ću ti, brate, odbaciti,
-kad se nisam vinom pričestio
ni bijelim ljebom naranio,
otkako sam baba izgubio?"
Kad to čuo bane Milutine,

уд'рише му сузе од очију,

ugna đoga u mermer-avliju,
opazi ga dvoje đece ludo,
pa pobježe u bijele dvore,
te kazuju svojoj miloj tetki:
„Teto naša, Jelice đevojko,
neko dođe u mermer-avliju, ju,
i onjaše đoga babovoga."
A kad čula Jelica đevojka,
te iziđe pred bijele dvore,
odmah przna svoga mila brata,
pa mu pade mlada oko vrata,
roni suze niz bijelo lice;
a tješi je bane Milutine:
„Nemoj, sestro, više tugovati!
Ta dosta si mlada tugovala,
u rukama Duke zulumćara."
Te s' đevojka malo utješila,
dovede mu dva nejaka sina,
ode bane đecu milovati,
a Jelici tiho govoriti:
„Otvori mi prebijelu kulu!"
Al' mu sestra tiho odgovara:
„Kučka jedna, a ne snaha moja,
od kule je ključe odnijela,
i otišla s Dukom zulumćarom
ka Trojici prebijeloj crkvi!"
Kad je bane sestru saslušao,
on podviknu trideset delija,
te na kuli obiše kapiju.
Ban se penje na bijelu kulu
te otvora popete sepete,
nađe bane đečine haljine:
od kadive zelene dolame,
i nađe im tanke preobuke,
on obuče dva nejaka sina
i Jelicu svoju milu seju,
pa on obi Dukine podrume,
napoji ih vinom crvenijem,
a narani ljebom bijelijem,
pa ih posla u mermer-avliju,
da s' igraju mladi po avliji,
a on sakri konje u podrume,
a delije na bijelu kulu;
ode gledat sa bijele kule
šta mu đeca po avliji rade,
i šta će im Duka učinnti
kada s ljubom u avliju dođe.

...
"Science without religion is lame. Religion without science is blind."
Albert Einstein

Zanimljiva Srbija: Upoznaj kulturna i prirodna bogatstva Srbije
Belgrade my way: Explore Belgrade (Serbia), it's culture, architecture, history and lifestyle
reSapiens: Inspiration, Cool places, Recipes & more

Van mreže E.J.

  • Administrator
  • *****
  • Poruke: 1725
  • Pol: Muškarac
  • Izgleda da će ipak ovih dana leto...
  • Vrednost poruka: +29

  • Aktivnost
    0%
    • reSabi
Odg: Srpske epske narodne pesme - Pretkosovski ciklus
« Odgovor #3 poslato: фебруар 20, 2009, 22:58:28 »
0
Malo bilo, zadugo ne bilo,
al' eto ti Duke Hercegovca
sa njegovom ljubom Ikonijom;
kako viđe dva banova sina,
on potrže pletenu kandžiju,
ode ćerat đecu po avliji.
Ali skoči bane sa čardaka,
viknu bane trideset delija,
opkoliše Duku zulumćara,
šćahu njega živa uvatiti;
no se ne da Duka uvatiti,
trže sablju u desnicu ruku,
dvije banu pogubio sluge.
Kad to vnđe bane Milutine,
on udari Duku zulumćara
sa svojijem pernim buzdovanom,
udari ga u čelo junačko,
Duka pade u zelenu travu,
Duka pade, a bane dopade,
koliko mu krvi žedan bješe,
sabljom manu, ods'ječe mu glavu.
To kad viđe ljuba Ikonija,
stade bjegat mlada niz avliju.
Ne dadoše dva banova snna,
veće odmah kuju uvatiše,
u ruke je banu dodadoše.
Bane viknu na svoje delije,
donesoše b'jelu krpu platna,
zališe je lojem i katranom,
pa uviše kuju Ikoniju
savrh glave do zelene trave,
pa on sjede piti rujno vino,
a njoj rusu kosu zapališe.
Kad dogore dolje do očiju,
ona s' moli banu Mnlutinu:
„Gospodaru, bane Milutnne,
ne daj, bane, tvoje oči čarne,
dosta si ih puta poljubio!"
Aln veli bane Milutine:
„Dok ljubio, dotle i branio,
sad nek brani Duka zulumćaru!"
Kad dogore do bijelih dojki,
ona zove dva nejaka sina:
„Đeco moja, ako Boga znate,
vi ne dajte dvije b'jele dojke,
dosta su vas ml'jekom zadojile
i ludijeh dosad odranile!"
Ali veli dvoje đece ludo:
„Jesu, majko, al' je skupo stalo
ta dvoreći Duku zulumćara
goli, bosi za tri godinice!"
Tako zgore kučka Ikonija
savrh glave do zelene trave.
Bane skoči od zemlje na noge,
te Dukinu poharao kulu,
odnese mu blago i oružje,
i odvede konje i sokole,
zapali mu prebijele dvore,
pa otide novoj banovini,
štono mu je care poklonno
vojujući po zemlji Bugarskoj;
namjesti se bane Milutine
u Maglaja, bijeloga grada.
Tu mu dođe zemlja Bosna slavna
V od Bosne tridest kapetana,
te se mladi banu pokloniše.
Ban udade sestricu Jelicu
u pitomu varoš Đakovicu
za sokola Brđanina Pavla,
a oženi dva nejaka sina
spreko mora otud od Latina:
steče bane mloge prijatelje.
Bog mu dao sa životom zdravlje!
Nama, braćo, na sretno veselje!
To velimo da se veselimo,
ne bi li nas i Bog veselio!
"Science without religion is lame. Religion without science is blind."
Albert Einstein

Zanimljiva Srbija: Upoznaj kulturna i prirodna bogatstva Srbije
Belgrade my way: Explore Belgrade (Serbia), it's culture, architecture, history and lifestyle
reSapiens: Inspiration, Cool places, Recipes & more

Van mreže E.J.

  • Administrator
  • *****
  • Poruke: 1725
  • Pol: Muškarac
  • Izgleda da će ipak ovih dana leto...
  • Vrednost poruka: +29

  • Aktivnost
    0%
    • reSabi
Banović Strahinja
« Odgovor #4 poslato: фебруар 20, 2009, 23:00:42 »
0
Banović Strahinja

Neko bješe Strahiniću bane,
 Bješe bane u malenoj Banjskoj,
 U malenoj Banjskoj kraj Kosova,
 Da takoga ne ima sokola.
 Jedno jutro bane podranio,
 Zove sluge i k sebe prizivlje:
 "Sluge moje! hitro pohitajte,
 "Sedlajte mi od megdana đoga,
 "Okitite, što ljepše možete,
 "Opašite, što tvrđe možete;
 "Jel ja, đeco, mislim putovati:
 "Hoću Banjsku ostaviti grada,
 "Mislim đoga konja umoriti
 "I u gosti, đeco, odlaziti,
 "U tazbinu u bila Kruševca,
 "K milu tastu starcu Jug-Bogdanu,
 "Ka šureva devet Jugovića;
 "Tazbina me ta željkuje moja."
 Gospodara sluge poslušaše,
 Te sokola đoga osedlaše,
 Opremi se Strahiniću bane,
 Ud'ri na se dibu i kalifu,
 Ponositu čohu sajaliju,
 Što od vode čoha crvenija,
 A od sunca čoha rumenija;
 Okiti se jedan Srpski soko,
 Pa posjede đoga od megdana,
 Odmah pođe, u tazbinu dođe,
 U tazbinu u bila Kruševca,
 Đe od skoro carstvo postanulo,
 A viđe ga starac Jug Bogdane,
 I viđe ga devet milih šura,
 Sokolova devet Jugovića,
 Mila zeta jedva dočekaše,
 U naruče zeta zagrliše,
 Vjerne sluge konja prifatiše,
 Zeta vode na frenđiju kulu,
 Kod gotove sovre zasjedoše,
 Te gospodsku riječ besjeđaju;
 Navališe sluge i sluškinje,
 Neko dvori, neko vino služi.
 Što bijaše rišćanske gospode,
 Posjedaše, te pijahu vino:
 Uvrh sovre stari Jug Bogdane,
 S desne strane uza ramo svoje
 Sjede zeta Strahinića bana,
 I tu sjede devet Jugovića,
 Niza sovru ostala gospoda;
 Ko l' je mlađi, dvori gospodare.
 No biješe to devet šurnjaja,
 No šurnjaje dvore uporedo,
 Dvore svekra silna Jug-Bogdana,
 I dvorahu svoje gospodare,
 A najviše zeta ponosita;
 A sluga im jedna vino služi,
 Služi vino jednom kupom zlatnom.
 Zlatna kupa devet bere litar;
 Ja da vidiš druge đakonije,
 Đakonije, mloge gospoštine!
 Kako, brate, đe je carevina.
 Pozadugo bane gostovao,
 Pozadugo bane začamao,
 Ponosi se bane u tazbini.
 Gospoštine što je u Kruševcu,
 Dosadiše jutrom i večerom
 Moleći se silnu Jug-Bogdanu:
 "Gospodaru, silan Jug-Bogdane!
 "Ljubimo ti svilenoga skuta
 "I desnicu tvoju bilu ruku,
 "Nu potrudi čudo i gospostvo,
 "I povedi mila zeta tvoga,
 "Nu dovedi Strahinića bana
 "U dvorove i u kuće naše,
 "Da mi neku poštu učinimo."
 Svakom Juže hatar navršuje.
 Doke tako izredili bili,
 Dugo bilo i vrijeme prođe,
 I zadugo bane začamao;
 No da vidiš jada iznenada!
 Jedno jutro, kad ogrija sunce,
 Mezil stiže i bijela knjiga
 Baš od Banjske od malena grada,
 Od njegove ostarjele majke,
 Banu knjiga na koljeno pade,
 Kad razgleda i prouči knjigu,
 Al' mu knjiga dosta grdno kaže,
 Knjiga kaže, đe ga kune majka:
 "Đe si, sine, Strahiniću bane?
 "Zlo ti bilo u Kruševcu vino!
 "Zlo ti vino, nesretna tazbina!
 "Viđi knjigu, nečuvenih jada!
 "Iz ubaha jedna pade sila,
 "Turski, sine, od Jedrene care,
 "A car pade u polje Kosovo,
 "A car pade, dovede vezire,
 "A vezire, nesretne većile.
 "Što je zemlje te oblada care,
 "Svu je Tursku silu podigao,
 "U Kosovo polje iskupio,
 "Pritiskao sve polje Kosovo,
 "Uvatio vode obadvije:
 "Pokraj Laba i vode Sitnice
 "Sve Kosovo sila pritisnula.
 "Kažu, sine, i pričaju ljudi:
 "Od mramora do suva javora,
 "Od javora, sine, do Sazlije,
 "Do Sazlije na ćemer ćuprije,
 "Od ćuprije, sine, do Zvečana,
 "Od Zvečana kažu od Čečana,
 "Od Čečana vrhu do planine
 "Turska sila pritisla Kosovo.
 "Pod broj, sine, na teftere kažu
 "No u cara sto hiljada vojske
 "Nekakvoga careva spahije,
 "Što imaju po zemlji timare
 "I što jedu ljeba carevoga
 "I što jašu konje od megdana,
 "Što ne nose po mlogo oruža,
 "Do po jednu o pojasu sablju;
 "U Turčina, u Turskoga cara,
 "Kažu, sine, drugu vojsku silnu
 "Ognjevite janjičare Turke,
 "Što Jedrene drže kuću bilu,
 "Janjičara kažu sto hiljada;
 "Kažu, sine, i govore ljudi
 "U Turčina treću vojsku silnu
 "Nekakoga Tuku i Mandžuku,
 "A što huče, a što grdno tuče.

...
"Science without religion is lame. Religion without science is blind."
Albert Einstein

Zanimljiva Srbija: Upoznaj kulturna i prirodna bogatstva Srbije
Belgrade my way: Explore Belgrade (Serbia), it's culture, architecture, history and lifestyle
reSapiens: Inspiration, Cool places, Recipes & more

Van mreže E.J.

  • Administrator
  • *****
  • Poruke: 1725
  • Pol: Muškarac
  • Izgleda da će ipak ovih dana leto...
  • Vrednost poruka: +29

  • Aktivnost
    0%
    • reSabi
Odg: Srpske epske narodne pesme - Pretkosovski ciklus
« Odgovor #5 poslato: фебруар 20, 2009, 23:02:03 »
0
...

"U Turčina vojske svakojake,
"U Turčina jednu kažu silu,
"Samovoljna Turčin-Vlah-Aliju,
"Te ne sluša cara čestitoga,
"Za vezire nikad i ne misli,
"Za carevu svu ostalu vojsku
"A koliko mrave po zemljici;
"Takvu silu u Turčina kažu;
"On beza zla, sine, proći ne šće,
"Ne šće s carem, sine, na Kosovo,
"Okrenuo drumom lijevijem,
"Te na našu Banjsku udario,
"Te ti Banjsku, sine, ojadio
"I živijem ognjem popalio,
"I najdonji kamen rasturio,
"Vjerne tvoje sluge razagnao,
"Staru majku tvoju ojadio,
"Sa konjem joj kosti izlomio,
"Vjernu tvoju ljubu zarobio,
"Odveo je u polje Kosovo,
"Ljubi tvoju ljubu pod čadorom,
"A ja, sine, kukam na garištu,
"A ti vino piješ u Kruševcu!
"Zlo ti vino napokonje bilo!"
Ja kad bane knjigu proučio,
Muka mu je i žao je bilo,
U obraz je sjetno neveselo,
Mrke brke nisko objesio,
Mrki brci pali na ramena,
U obraz se ljuto namrdio,
Gotove mu suze udariti.
A viđe ga starac Jug Bogdane,
Viđe zeta jutru na uranku,
Planu Juže, kako oganj živi,
Strahiniću zetu progovara;
"O moj zete, Bog mi s tobom bio!
"Što si, zete, jutros podranio?
"D u obraz sjetno neveselo?
"Od šta si se, zete, razdertio?
"Na koga si s', zete, ražljutio?
"Al' se šure tebe nasmijaše,
"U jegleni ružno govoriše?
"Al' šurnjaje tebe ne dvoriše?
"Al' mahanu toj tazbini nađe?
"Kaži, zete, šta je i kako je?"
Planu bane pa mu progovara:
"Prođ' se taste, stari Jug-Bogdane!
"Ja sam s šuram' bio u lijepo,
"A šurnjaje gospodske gospođe
"Divno zbore, a divno me dvore,
"Toj tazbini mojoj mane nema,
"No da vidiš, što sam neveseo:
"Stiže knjiga od malene Banjske,
"Baš od moje ostarjele majke;"
Kaže jade tastu na uranku,
Kako su mu dvori poharani,
Kako su mu sluge razagnate,
Kako li je majka pregažena,
Kako li je ljuba zarobljena:
"No moj taste, stari Jug-Bogdane!
"I ako je moja danas ljuba,
"Ljuba moja, al' je šćera tvoja:
"Sramota je i mene i tebe;
"No moj taste, starac Jug-Bogdane!
"Misliš li me mrtva požaliti,
"Požali me dok sam u životu.
"Molim ti se i ljubim ti ruku,
"Da daš mene đece devetoro,
"Đecu tvoju, a šureve moje,
"Da ja, taste, u Kosovo pođem,
"Da potražim dušmanina moga,
"A careva grdna hainina,
"Koji mi je roblje zarobio;
"A nemoj se, taste, prepanuti,
"Ni za tvoju đecu ubrinuti;
"Ja ću đeci, mojim šurevima,
"Hoću njima ruho prom'jeniti,
"A u Tursko ruho oblačiti:
"Oko glave bijele kauke,
"A na pleći zelene dolame,
"A na noge meneviš čakšire,
"O pojasu sablje plamenite;
"Prizvat' sluge i kazaću junak,
"Neka sluge konje osedlaju,
"Osedlaju, tvrdo opasuju,
"Nek prigrću mrkim međedinam':
"Učiniću đecu janjičare;
"Ja ću đecu šure sjetovati,
"Kade sa mnom bidu kroz Kosovo,
"A kroz vojsku cara ka Kosovu,
"Pred njima ću biti delibaša,
"Nek se stide i nek se prepanu,
"Nek se svoga boje starješine;
"Kogođ stane u carevoj vojsci,
"Kogođ stane s nama govoriti,
"Stane Turski, okrene Manovski,
"Ja s Turcima mogu progovorit',
"Mogu Turski, i mogu Manovski,
"I Arapski jezik razumijem,
"I na krpat sitno Arnautski;
"Provodiću đecu kroz Kosovo,
"Svu ću vojsku Tursku uvoditi,
"Dok ja nađem dušmanina moga,
"A Turčina silna Vlah-Aliju,
"Koji mi je roblje porobio;
"Nek šurevi bidu u nevolji,
"El sam, taste, mogu poginuti,
"Kod šureva ne ću poginuti
"Jali rane lasno dopanuti."
Kad to začu stari Jug Bogdane,
Planu Juže, kako oganj živi,
Strahinj-banu zetu progovara:
"Strahinj-bane, ti moj zete mili!
"Viđeh jutros, da pameti nemaš.

...
"Science without religion is lame. Religion without science is blind."
Albert Einstein

Zanimljiva Srbija: Upoznaj kulturna i prirodna bogatstva Srbije
Belgrade my way: Explore Belgrade (Serbia), it's culture, architecture, history and lifestyle
reSapiens: Inspiration, Cool places, Recipes & more

Van mreže E.J.

  • Administrator
  • *****
  • Poruke: 1725
  • Pol: Muškarac
  • Izgleda da će ipak ovih dana leto...
  • Vrednost poruka: +29

  • Aktivnost
    0%
    • reSabi
Odg: Srpske epske narodne pesme - Pretkosovski ciklus
« Odgovor #6 poslato: фебруар 20, 2009, 23:03:20 »
0
...

"Što mi đece išteš devetoro,
"Da mi đecu vodiš u Kosovo,
"U Kosovo, da ih kolju Turci,
"Nemoj, zete, više progovarat',
"Ne dam đece vodit' u Kosovo,
"Makar šćeri nigda ne vidio.
"Mio zete, deli Strahinj-bane!
"Rašta si se tako razdertio?
"Znaš li, zete? ne zna li te ljudi!
"Al' ako je jednu noć noćila,
"Jednu noćcu šnjime pod čadorom,
"Ne može ti više mila biti,
"Bog j' ubio, pa je to prokleto,
"Voli njemu, nego tebe, sine;
"Neka ide, vrag je odnesao!
"Boljom ću te oženiti ljubom,
"S tobom hoću ladno piti vino,
"Prijatelji biti do vijeka;
"A ne dam ti đecu u Kosovo."
Planu bane, kako oganj živi,
U ijedu i toj muci ljutoj
Ne šće viknut' ni prizvati slugu,
Za seiza ni habera nema,
No sam ode k đogu u ahare,
Ja kako ga bane osedlao!
Kako li ga tvrdo opasao!
Pa zauzda đemom od čelika,
Pred dvore ga vodi u avliju
K binjektašu bijelu kamenu,
Pa se đogu fati na ramena
Pogleduje devet svojih šura,
A šurevi u zemljicu crnu.
Ban poglednu pašenoga svoga,
Nekakoga mlada Nemanjića,
A Nemanjić gleda u zemljicu.
Kad pijahu vino i rakiju,
Svi se fale za dobre junake,
Fale s' zetu i Bogom se kunu:
"Volimo te, Strahiniću bane!
"No svu zemlju našu carevinu;"
Al' da vidiš jada na nevolji!
Banu jutros nema prijatelja:
Nije lasno u Kosovo poći.
Viđe bane, đe mu druga nema,
Sam otide poljem Kruševačkim
Ja kad bio niz široko polje,
Obzire se ka Kruševcu b'jelu,
Ne će li se šure prisjetiti,
Ne će li se njima ražaliti;
A kad viđe jutros na nevolji
Đe mu nema glavna prijatelja,
Pade na um, pa se dosjetio
Za njegova hrta Karamana,
Koga voli nego dobra đoga,
Te priviknu iz bijela grla,
Ostalo je hrče u aharu;
Začu glasa, hitro potrčalo
Dok u polju pristiže đogina,
Pokraj đoga hrče poskakuje,
A zlatan mu litar pozvekuje,
Milo bilo, razgovori s' bane
Ode Bane na konju đoginu,
Te prijeđe polja i planine,
Ja kad dođe u polje Kosovo,
Kad sagleda po Kosovu silu,
Al' se bane malo prepanuo,
Pa pomenu Boga istinoga,
U ordiju pursku ugazio.
Ide bane po polju Kosovu,
Ide bane na četiri strane,
Traži bane silna Vlah-Aliju,
Al' ne može bane da ga nađe;
Spušti s' bane ka vodi Sitnici,
Na jedno je čudo nagazio:
Na obali do vode Sitnice
Jedan zelen tu bijaše čador,
Širok čador polje pritisnuo,
Na čadoru od zlata jabuka,
Ona sija, kako jarko sunce,
Pred čadorom pobijeno koplje,
A za koplje vranac konjic svezan;
Na glavi mu maha Stambolija
Bije nogom desnom i lijevom.
Kad go viđe Strahiniću bane,
Prohesapi i umom premisli,
Baš je čador silna Vlah-Alije,
Te đogina konja prigonjaše,
Koplje junak skide sa ramena,
Te čadoru vrata otvorio,
A da vidi, ko je pod čadorom,
Ne bijaše silan Vlah-Alija,
No bijaše jedan stari derviš,
Bijela mu prošla pojas brada,
Šnjime nema nitko pod čadorom,
Bekrija je taj nesrećan derviš,
Pije Turčin vino kondijerom,
No sam lije, no sam čašu pije,
Krvav derviš bješe do očiju;
Kad ga viđe Strahiniću bane,
Te mu selam Turski nazivaše,
Pijan derviš okom razgledaše,
Pa mu mučnu riječ progovara:
"Da si zdravo! deli Strahin-bane
"Od malene Banjske kraj Kosova."
Planu bane, prepade se ljuto,
Te dervišu Turski odgovara:
"Bre! dervišu, nesretna ti majka!
"Rašta piješ? rašta se opijaš
"Te u piću grdno progovaraš
"I Turčina zoveš kaurinom.

...
"Science without religion is lame. Religion without science is blind."
Albert Einstein

Zanimljiva Srbija: Upoznaj kulturna i prirodna bogatstva Srbije
Belgrade my way: Explore Belgrade (Serbia), it's culture, architecture, history and lifestyle
reSapiens: Inspiration, Cool places, Recipes & more

Van mreže E.J.

  • Administrator
  • *****
  • Poruke: 1725
  • Pol: Muškarac
  • Izgleda da će ipak ovih dana leto...
  • Vrednost poruka: +29

  • Aktivnost
    0%
    • reSabi
Odg: Srpske epske narodne pesme - Pretkosovski ciklus
« Odgovor #7 poslato: фебруар 20, 2009, 23:05:18 »
0
...

"Šta pominješ nekakoga bana?
"Ovo nije Strahiniću bane,
"No ja jesam carevi delija,
"Jedeci se carski pokidaše,
"U ordiju Tursku pobjegoše,
"Sve delije hitro potrčaše,
"Da jedeke caru pofatamo;
"Ako kažem caru, ja veziru,
"Koju si mi riječ besjedio,
"Hoćeš, stari, jada dopanuti."
Grohotom se derviš osmjenuo:
"Ti delijo, Strahiniću bane!
"Znaš li, bane, Ne znali te jadi!
"Da sam sade na Goleč-planini,
"Da te vidim u carevoj vojsci,
"Poznao bih tebe i đogina,
"I tvojega hrta Karamana,
"Koga voliš, nego dobra đoga.
"Znaš li, bane od malene Banjske
"Poznajem ti čelo kako ti je,
"I pod čelom oči obadvije,
"I poznajem oba mrka brka.
"Znaš li bane? ne znalo te čudo!
"Kad zapadoh ropstva u vijeku,
"Panduri me tvoji uhitiše
"U Suhari vrhu na planini,
"U ruke me tvoje dodadoše,
"Ti me baci na dno od tamnice,
"Te robovah i tamnicu trpljeh
"I začamah za devet godina,
"Devet prođe, a stiže deseta,
"A tebe se, bane, ražalilo,
"Te ti zovnu Rada tamničara,
"Tvoj tamničar na tamnička vrata,
"Izvede me k tebe u avliju.
"Znaš li, bane? znaš li Strahiniću?
"Kad zapita i mene upita:
""Ropče moje, zmijo od Turaka!
""Đe propade u tamnici mojoj!
""Mož' li s', robe, junak otkupiti.""
"Ti me pitaš, ja pravo kazujem:
""Mogao bih život otkupiti!
""Tek da mi se dvora dovatiti,
""Očevine i pak postojbine;
""Imao sam nešto malo blaga,
""Mloge lave i mloge timare,
""Mogao bih otkup sastaviti;
""Al' mi, bane, vjerovati ne ćeš,
""Da me pustiš dvoru bijelome:
""Tvrda ću ti jamca ostaviti,
""Tvrda jamca, Boga istinoga,
""Drugog jamca Božu vjeru tvrdu,
""Kako ću ti otkup donijeti.""
"I ti, bane, povjerova mene,
"I pušta me dvoru bijelome,
"Očevini i toj postojbini;
"A kad dođoh grdnoj postojbini,
"Tamo su me jadi zabušili:
"U dvorove, postojbinu moju,
"U dvorove kuga udarila,
"Pomorila i muško i žensko,
"Na odžaku niko ne ostao,
"No ti moji dvori propanuli,
"Propanuli, pa su opanuli,
"Iz duvara zovke proniknule;
"Što su bili lavi i timari,
"Pojagmili Turci na miraze;
"Kad ja viđeh dvore zatvorene:
"Nesta blaga, nesta prijatelja;
"Nešto mislih, pa na jedno smislih:
"Mezilskih se ja dofatih konja,
"Te otidoh gradu Jedrenetu,
"Odoh k caru i odoh k veziru,
"Viđe vezir, pa dokaza caru,
"Ja kakav sam junak za megdana;
"Ođede me carevi vezire,
"Ođede me i čador mi dade;
"Car mi dade od megdana vranca,
"I dade mi svijetlo oruže;
"Potpisa me carevi vezire,
"Da sam vojnik caru do vijeka.

...
"Science without religion is lame. Religion without science is blind."
Albert Einstein

Zanimljiva Srbija: Upoznaj kulturna i prirodna bogatstva Srbije
Belgrade my way: Explore Belgrade (Serbia), it's culture, architecture, history and lifestyle
reSapiens: Inspiration, Cool places, Recipes & more

Van mreže E.J.

  • Administrator
  • *****
  • Poruke: 1725
  • Pol: Muškarac
  • Izgleda da će ipak ovih dana leto...
  • Vrednost poruka: +29

  • Aktivnost
    0%
    • reSabi
Odg: Srpske epske narodne pesme - Pretkosovski ciklus
« Odgovor #8 poslato: фебруар 20, 2009, 23:06:10 »
0
...

"A ti, bane, danas k mene dođe,
"Da ti uzmeš tvoje dugovanje,
"A ja, bane, ni dinara nemam.
"Strahiniću, jada dopanuo!
"Đe ti dođe, da pogineš ludo
"U Kosovu u vojsci carevoj!"
Viđe bane, poznade derviša,
Od đogata konja odsjedaše,
Pak zagrli stariša derviša:
"Bogom brate! starišu dervišu!
"Na poklon ti moje dugovanje!
"Ja ne tražim, brate, ni dinara,
"Ni ja tražim tvoje dugovanje,
"No ja tražim silna Vlah-Aliju,
"Koji mi je dvore rasturio,
"Koji mi je ljubu zarobio;
"Kaži mene, starišu dervišu,
"Kaži mene moga dušmanina?
"Bratimim te i jošte jedan put,
"Nemoj mene vojsci prokazati,
"Da me vojska Turska ne opkoli."
No se derviš Bogom proklinjaše:
"Ti sokole, Strahiniću bane!
"Tvrđa mi je vjera od kamena,
"Da ćeš sade sablju povaditi,
"Da ćeš pola vojske pogubiti,
"Nevjereti učiniti ne ću,
"Ni tvojega ljeba pogaziti
"I ako sam bio u tamnici,
"Dosta si me vinom napojio,
"Bijelijem ljebom naranio,
"A često se sunca ogrijao,
"Puštio si mene veresijom;
"Ne izdadoh ni dodadoh tebe,
"Ne svjerovah, eli nemah otkud;
"Od mene se nemoj pobojati.
"A što pitaš i razbiraš, bane,
"Za Turčina silna Vlah-Aliju,
"On je bijel čador razapeo
"Na Goleču visokoj planini;
"Tek ti hoću, bane, progovorit':
"Jaši đoga, bježi iz Kosova,
"El ćeš, bane, poginuti ludo:
"U sebe se pouzdati nemoj,
"Ni u ruku, ni u britku sablju,
"Ni u tvoje koplje otrovano,
"Turčinu ćeš na planinu doći,
"Hoćeš doći, al' ćeš grdno proći
"Kod oruža i kod konja tvoga
"Živa će te u ruke fatiti,
"Hoće tvoje salomiti ruke,
"Živu će ti oči izvaditi "
Nasmija se Strahiniću bane:
"Bogom brate, starišu dervišu!
"Ne žali me, brate, od jednoga,
"Tek me vojsci Turskoj ne prokaži."
A Turčin mu riječ progovara:
"Čuješ li me, deli Strahin-bane!
"Tvrđa mi je Vjera od kamena,
"Da ćeš sade đoga naljutiti,
"Da ćeš sade sablju povaditi,
"Da ćeš satrt' pola caru vojske,
"Nevjere ti učiniti ne ću,
"Ni Turcima prokazati tebe."
Zbori bane, ne podrani otlen,
Obraća se sa konja đogina:
"O moj brate, starišu dervišu!
"pojiš konja jutrom i večerom,
"pojiš konja na vodi Sitnici,
"Nu uvjedžbaj, i pravo mi kaži,
"Đe su brodi na toj vodi ladnoj,
Da ja moga konja ne uglibim?"
A derviš mu pravo progovara:
"Strahin-bane, ti sokole Srpski!
"Tvome đogu i tvome junaštvu
"Svud su brodi, đegođ dođeš vodi."
Ban udari, vodu prebrodio,
I primi se na konju đoginu,
Primi s' bane uz Goleč planinu,
On je ozdo, a sunašce ozgo,
Te ogrija sve polje Kosovo,
I obasja svu carevu vojsku.
Al' da vidiš silna Vlah-Alije!
Svu noć ljubi Strahinjovu ljubu
Na planini Turčin pod čadorom;
U Turčina grdan adet bješe.
Kanal svaki zaspat' na uranku,
Na uranku, kad ogr'jeva sunce;
Oči sklopi, te boravi sanak;
Koliko je njemu mila bila
Ta robinja ljuba Strahinova,
Panuo joj glavom na krioce,
Ona drži silna Vlah-Aliju,
Pa čadoru otvorila vrata,
Ona gleda u polje Kosovo,
Te ti Tursku silu razgleduje.
Pregleduje kaki su čadori,
Pregleduje konje i junake;
Za jad joj se oči otkinuše,
Te poglednu niz Goleč planinu,
Viđe okom konja i junaka.
Kako viđe i okom razgleda,
Turčina je dlanom ošinula,
Ošinu ga po desnom obrazu,
Ošinu ga, pa mu progovara:
"Gospodare, silan Vlah-Alija!
"Nu se digni, glavu ne digao!
"Nu opasuj mukadem-pojasa,
"I pripasuj svijetlo oruže,
"Eto k nama Strahinića bana,
"Sad će tvoju glavu ukinuti,
"Sa će mene oči izvaditi."

...
"Science without religion is lame. Religion without science is blind."
Albert Einstein

Zanimljiva Srbija: Upoznaj kulturna i prirodna bogatstva Srbije
Belgrade my way: Explore Belgrade (Serbia), it's culture, architecture, history and lifestyle
reSapiens: Inspiration, Cool places, Recipes & more

Van mreže E.J.

  • Administrator
  • *****
  • Poruke: 1725
  • Pol: Muškarac
  • Izgleda da će ipak ovih dana leto...
  • Vrednost poruka: +29

  • Aktivnost
    0%
    • reSabi
Odg: Srpske epske narodne pesme - Pretkosovski ciklus
« Odgovor #9 poslato: фебруар 20, 2009, 23:06:57 »
0
...

Planu Turčin, kako oganj živi,
Planu Turčin i okom poglednu,
Pa se Turčin grotom nasmijao:
"Dušo moja, Strahinjova ljubo!
"Čudno li te vlašče prepanulo!
"Od njega si džasa zadobila,
"Kad t' odvedem gradu Jedrenetu,
"Ban će ti se i onđe prizirat';
"Ono nije Strahiniću bane,
"Već je ono carev delibaša,
"K mene ga je care opravio,
"Jal' je care, jal' Memed vezire,
"Da me care zove na predaju,
"Da ja vojsku caru ne rasturam:
"Prepali se carevi veziri,
"Da im počem sablju ne udarim;
"No da možeš okom pogledati,
"Ti se, dušo, nemoj prepanuti,
"Kad potegnem moju britku sablju,
"Te ošinem car'va delibašu,
"Neka drugog već ne šilje k mene."
Strahinova progovara ljuba:
"Gospodare, silan Vlah-Alija!
"Ta l' ne vidiš? ispale ti oči!
"Ovo nije carevi delija,
"Moj gospodar Strahiniću bane,
"Ja poznajem čelo kako mu je
"I pod čelom oči obadvije,
"I njegova oba mrka brka,
"I pod njime puljata đogata,
"I žutoga hrta Karamana;
"Ne šali se glavom, gospodaru!"
Ja kad začu Ture Vlah-Alija,
Kako li se Ture pridrnulo,
Te poskoči na lagane noge,
Opasuje mukadem-pojasa,
A pinjale ostre za pojasa,
I tu britku sablju pripasuje,
A sve vrana konja pogleduje.
U to doba bane pristasao,
Mudar bane, pak je ištetio:
Na jutru mu ne zva dobro jutro,
Niti Turski salem nazivaše,
No mu grdnu riječ progovara:
"A tu li si? jadan kopilane!
"Kopilane, carev hainine!
"Čije li si dvore poharao?
"Čije li si roblje porobio?
"Čiju l' ljubiš pod čadorom ljubu?
"Izlazi mi na megdan junački!"
Skoči Turčin ka' da se pridrnu,
Jednom kroči, do konja dokroči,
Drugom kroči, konja pojahao,
Pritegnu mu obadva dizđena.
Al' ne čeka Strahiniću bane,
No na njega đoga nagonjaše,
Pa na njega bojno koplje pušti;
Udari se junak na junaka,
Pruži ruke silan Vlah-Alija,
U ruku mu koplje ufatio,
Pa ti banu riječ progovara:
"Kopilane, Strahiniću bane!
"A šta li si, vlašče, promislilo?
"Nije s' ove babe Šumadijnske,
"Da razgoniš i da nabrekuješ,
"No je ovo silan Vlah-Alija,
"Što s' ne boji cara ni vezira,
"Što j' u cara vojske državine,
"Čini mi se sva careva vojska,
"Kao mravi po zelenoj travi;
"A ti, more! megdan da dijeliš!"
To mu reče, bojno koplje pušti,
Od prve ga obraniti šćaše,
Bog pomože Strahiniću banu,
Ima đoga konja od megdana,
Kako koplje na planini zviznu,
Soko đogo pade na koljena,
Iznad njega koplje preletalo,
Udarilo o kamen studeni,
Na groje se koplje salomilo:
Do jabuke i do desne ruke.
Dok satrše ona koplja bojna,
Potegoše perne buzdohane:
Kad udara silan Vlah-Alija,
Kad udara Strahinića bana,
Iz sedla ga konju izgonjaše,
A na uši đogu nagonjaše,
Bog pomože Strahiniću banu,
Ima đoga konja od megdana,
Što ga danas u Srbina nema,
U Srbina, niti u Turčina,
Uzmahuje i glavom i snagom,
Te u sedlo baca gospodara;
Kad udara Strahiniću bane
Mučnu alu silna Vlah-Aliju,
Iz sedla ga maći ne mogaše,
Tonu vrancu konju do koljena
U zemljicu noge sve četiri.
Buzdohane perne polomiše,
Polomiše, i pera prosuše,
Pa su britke sablje povadili,
Da junački megdan podijele.
No da vidiš Strahinića bana!
Kažu ima sablju o pojasu:
Kovala su sablju dva kovača,
Dva kovača i tri pomagača,
Od neđelje opet do neđelje,
Od čelika sablju pretopili,
U ostricu sablju ugodili;
Turčin manu, a dočeka bane,
Na sablju mu sablju dočekao,
Po poli mu sablju presjekao:
Viđe bane, pa se razradova,
Ljuto savi i otud i otud,
Eda bi mu glavu osjekao,
Jal' Turčinu ruke obranio;
Udari se Junak na Junaka,
Ne da Turčin glavu ukinuti,
Ne da svoje ruke ištetati,
No se brani s onom polovinom:
Polovinu na vrat naturaše,
I svojega vrata zaklonjaše,
I banovu sablju oštrpkuje,
Sve otkida po komat i komat
Obadvije sablje isjekoše,
Do balčaka sablja dogoniše,
Pobaciše njine odlomčine,
Od hitrijeh konja odskočiše,
Za bila se grla dovatiše,
Te se dvije ale poniješe
Na Goleču na ravnoj planini;
Nosiše se ljetni dan do podne,
Dok Turčina pjene popanuše,
Bijele su kako gorski snijeg,
Strahin:bana b'jele, pa krvave,
Iskrvavi niz prsi haljine,
Iskrvavi čizme obadvije.

...
"Science without religion is lame. Religion without science is blind."
Albert Einstein

Zanimljiva Srbija: Upoznaj kulturna i prirodna bogatstva Srbije
Belgrade my way: Explore Belgrade (Serbia), it's culture, architecture, history and lifestyle
reSapiens: Inspiration, Cool places, Recipes & more

Van mreže E.J.

  • Administrator
  • *****
  • Poruke: 1725
  • Pol: Muškarac
  • Izgleda da će ipak ovih dana leto...
  • Vrednost poruka: +29

  • Aktivnost
    0%
    • reSabi
Odg: Srpske epske narodne pesme - Pretkosovski ciklus
« Odgovor #10 poslato: фебруар 20, 2009, 23:07:49 »
0
...

A kad banu muka dosadila,
Tada bane riječ progovara
"Ljubo moja, tebe bog ubio!
"Koje jade gledaš na planini?
"No ti podbi jedan komat sablje,
"Udri, ljubo, mene, ja Turčina:
"Misli, ljubo, koga tebe drago."
Ali Turčin ljuto progovara:
"Dušo moja, Strahinjina ljubo!
Nemoj mene, no udri Strahina,
"Nigda njemu mila biti ne ćeš,
"Prijekorna biti do vijeka:
"Koriće te jutrom i večerom,
"Đe si bila sa mnom pod čadorom;
"Mene biti mila do vijeka,
"Odvešću te Jedrenetu gradu,
"Narediću tridest sluškinjica,
"Nek ti drže skute i rukave,
"Raniću te medom i šećerom,
"Okititi tebe dukatima
"Savrh glave do zelene trave;
"Udri sade Strahinića bana!"
Žensku stranu lasno prevariti:
Lako skoči, ka' da se pomami,
Ona nađe jedan komat sablje,
Zavi komat u vezeni jagluk,
Da joj bilu ruku ne obrani,
Pa obleće i otud i otud,
Čuva glavu Turčin-Vlah-Alije,
A ošinu gospodara svoga,
Gospodara Strahinića bana,
Povrh glave po čekrk-čelenci
I po njeg'vu bijelu kauku,
Pres'ječe mu zlatali čelenku,
I pres'ječe bijela kauka,
Malo rani glavu na junaku,
Poli krvca niz junačko lice,
Šćaše zalit' oči obadvije.
Prepade se Strahiniću bane,
Đe pogibe ludo i bezumno,
A nešto se bane domislio,
Viknu bane iz bijela grla
Nekakoga hrta Karamana,
Što je hrče na lov naučio,
Viknu bane i opet priviknu,
Skoči hrče i odmah dotrča,
Te banovu ljubu dovatilo;
Al' je ženska strana strašivica,
Strašivica svaka od paščadi,
Baci kamat u zelenu travu,
Ljuto vrisnu, daleko se čuje,
Žuta hrta za uši podbila,
Te se šnjime kolje niz planinu,
A Turčinu oči ispadoše,
Koliko mu nešto žao bješe,
Te on gleda, što se čini šnjome;
Ali banu druga snaga dođe,
Druga snaga n srce junačko,
Te omanu tamo i ovamo,
Dok Turčina s nogu ukinuo.
Koliko se bane uostrio,
On ne traži ništa od oruža
No mu grlom bane zapinjaše,
A pod grlo zubom dovataše,
Zakla njega kako vuče jagnje;
Skoči bane, pa iz grla viknu,
Te nabreknu onog hrta žuta,
Doke svoju kurtalisa ljubu.
Zape ljuba bježat' niz planinu,
Ona šćaše bježat' u Turaka,
Ne dade joj Strahiniću bane,
Za desnu je ruku uhitio,
Privede je k puljatu đogatu,
Pa se đogu fati na ramena,
Turi ljubu za se na đogina,
Pa pobježe bane uprijeko,
Uprijeko, ali poprijeko,
Otkloni se od te sile Turske,
Te dolazi u ravna Kruševca,
U Kruševac, u tazbinu svoju.
Viđe njega starac Jug Bogdane,
A srete ga devet milih šura,
Ruke šire, u lice se ljube,
Za lako se upitaše zdravlje.
A kad viđe stari Jug Bogdane
Obranjena zeta u čelenku.
Prosu suze niz gospodsko lice:
"Vesela ti naša carevina!
"Međer ima u cara Turaka,
"Međer ima silnijeh junaka,
"Koji zeta obraniše moga,
"Koga danas u daleko nema."
Šurevi se njemu prepadoše.
Progovara Strahiniću bane:
"Nemoj mi se, taste, raskariti,
"Ni vi, moje šure, prepanuti;
"U cara se ne nađe junaka,
"Da dohaka mene i obrani;
"Da vi kažem, ko me obranio,
"Od koga sam rane dopanuo:
"Kad dijelih megdan sa Turčinom,
"O moj taste, stari Jug-Bogdane!
"Onda mene ljuba obranila,
"Ljuba moja, mila šćera tvoja,
"Ne šće mene, pomože Turčinu."
Planu Juže, kako oganj živi,
Viknu Juže đece devetoro:
"Povadite nože devetore,
"Na komate kuju iskidajte."
Silna đeca baba poslušaše,
Te na svoju sestru kidisaše,
Al' je ne da Strahiniću bane,
Šurevima riječ govoraše:
"Šure moje, devet Jugovića!
"Što se, braćo, danas obrukaste?
"Na koga ste nože potrgnuli?
"Kad ste, braćo, vi taki junaci,
"Kamo noži, kamo vaše sablje,
"Te ne biste sa mnom na Kosovu.
"Da činite s Turcima junaštvo,
"Desite se mene u nevolji?
"Ne dam vašu sestru poharčiti,
"Bez vas bih je mogao stopiti,
"Al' ću stopit' svu tazbinu moju,
"Nemam s kime ladno piti vino;
"No sam ljubi mojoj poklonio."
Pomalo je takijeh junaka,
Ka' što bješe Strahiniću bane.
"Science without religion is lame. Religion without science is blind."
Albert Einstein

Zanimljiva Srbija: Upoznaj kulturna i prirodna bogatstva Srbije
Belgrade my way: Explore Belgrade (Serbia), it's culture, architecture, history and lifestyle
reSapiens: Inspiration, Cool places, Recipes & more

Van mreže E.J.

  • Administrator
  • *****
  • Poruke: 1725
  • Pol: Muškarac
  • Izgleda da će ipak ovih dana leto...
  • Vrednost poruka: +29

  • Aktivnost
    0%
    • reSabi
Darovi svetog Jovana Vladimira
« Odgovor #11 poslato: фебруар 20, 2009, 23:08:58 »
0
Darovi svetog Jovana Vladimira

Ot kad' odiš, mlad delijo?
Vesel odiš, vesel peješ!
Koj ti dade to veselie?
"Dade mi go sveti Jovan
"Sveti Jovan ot Elbasan -
"I ti da si živ i vesel!"

Ot kad' odiš, bogataše?
Vesel odiš s polni ruci!
Koj ti dade polni ruci?
"Dade mi gi sveti Jovan
"Sveti Jovan ot Elbasan -
"I ti da si živ i bogat!"

Ot kad' odiš, stara bako?
Brgo odiš kato moma!
Koj ti taka krepost dade ?
"Dade mi e sveti Jovan
"Sveti Jovan ot Elbasan -
"I ti da si živ i krepok!"

Ot kad odiš, argat mori?
Koj ti zema mrak so čelo ?
Koj ti dade liceto svetlo
Ama svetlo kato solnce?
"Mrak mi s čelo svetec zema
"I dade mi liceto svetlo
"Sveti Jovan ot Elbasan -
"I ti da si živ i svetel!"
"Science without religion is lame. Religion without science is blind."
Albert Einstein

Zanimljiva Srbija: Upoznaj kulturna i prirodna bogatstva Srbije
Belgrade my way: Explore Belgrade (Serbia), it's culture, architecture, history and lifestyle
reSapiens: Inspiration, Cool places, Recipes & more

Van mreže E.J.

  • Administrator
  • *****
  • Poruke: 1725
  • Pol: Muškarac
  • Izgleda da će ipak ovih dana leto...
  • Vrednost poruka: +29

  • Aktivnost
    0%
    • reSabi
Dijete Jovan i ćerka cara Stefana
« Odgovor #12 poslato: фебруар 20, 2009, 23:10:44 »
0
Dijete Jovan i ćerka cara Stefana

Bože mili, čuda velikoga!
 Od kako je svijet postanuo,
 nije ljepši cvijet procvatio,
 kako što je u Prizrenu gradu
 mila ćerca srpskog car-Stefana,
 a Milica lijepa đevojka.
 Milica je u kavezu rasla
 bez promjene petnaest godina,
 a kakva je, šinula je guja,
 bi rekao i bi se zakleo,
 al' je vila, ali je rodila,
 al' je sa njom drugarica bila.
 Šta je zemlja na četiri strane,
 ljepote joj u svijetu nema.
 Da vidite, braćo moja draga,
 zaludu joj vala i ljepota,
 govori se po Prizrenu gradu,
 živo čedo nosi pod pojasom.
 To se čudo na daleko čulo,
 to začuo srpski car Stefane.
 Jedno jutro Stefan podranio,
 pa pošeta u kavez đevojci.
 Kad ga viđe Milica đevojka,
 pred cara je na noge skočila.
 Car Milici dobro jutro viče,
 đevojka mu bolje prifatila,
 pa pod carem jastuk poturila.
 Sjede Stefan u kaveza žuta,
 a Milica stade cara dvorit'.
 Besjedi joj srpski car Stefane:
 „Ćeri moja, dugo jadna bila,
 sa kime si čedo zadobila?"
 Kad to čula Milica đevojka,
 odista se mlada prepanula;
 ćuti cura, ništa ne besjedi.
 Opet care poče besjediti:
 „Ćeri moja, dugo jadna bila,
 sa kime si čedo zadobila?
 Kunem ti se Bogom istinijem,
 i tvrdu ti božju vjeru dajem
 da ti ništa učiniti neću,
 ako meni po istini kažeš A đevojka suze proljevaše,
 Pa Stefanu vako govoraše:
 „O moj babo, srpski car-Stefane,
 kad me pitaš da ti pravo kažem.
 Jedno jutro jesam poranila,
 uze krunu u bijele ruke,
 pa izađo na bijelu kulu;
 turi krunu ja na moju glavu
 da ja viđu bi l' mi priličila,
 dok ogrija od istoka sunce.
 Kad je kruna sunce opazila,
 od krune je zraka udarila
 po Prizrenu i oko Prizrena
 čak do Šare visoke planine,
 više Šare u Jastreb planinu,
 gde se mnogi sokolovi legu,
 sa njima su prebijele vile.
 Mili babo, srpski car Stefane,
 ja se vrati u bijelu kulu,
 na mjesto sam krunu ostavila,
 kad je tamna noćca dolazila,
 i dok noći neko doba bilo,
 poletio siv zelen sokole,
 i za njime sedam labudova
 jest od Šare i Jastreb-planine,
 bijeloj nam dolećeše kuli.
 Labudovi padoše na kulu,
 a siv soko na srčali peicer,
 sva se kula iz temelja ljulja.
 Od sokola svjetlost udarila,
 pa se vidi u kavezu žutu
 u ponoći kao u sred podne.
 Tresnu soko sokolova krila,
 Osta momak u tanku košulju.
 Tu je tamnu noćcu prenoćio,
 a ujutru dobro poranio,
 više mi se nije povratio,
 sa njime sam čedo zadobila."
 A kad čuo srpski car Stefane,
 car se manu u cepove rukom,
 izvadi joj rušpa pet stotina,
 pa ih daje Milici đevojci:
 „Na, Milice, moja nesretnice,
 udri na se svilu i kadivu,
 i evo ti štaka pozlaćena,
 pa ti Šari idi i Jastrebu,
 te ti svoga zaručnika traži;
 sa njime si čedo zadobila,
 ovamo ti povratišta nema,
 povratišta niti utjecišta,
 jer tako mi moje vjere tvrde,
 ako ikad u Prizrena dođeš,
 rastr'ću te konjma na repove."
 Kad đevojka cara saslušala,
 proli suze niz bijelo lice,
 pa otvori rave i dolafe,
 pa izvadi svilu i kadivu;
 na se udri i srmu i zlato,
 okiti se što ljepše mogaše,
 uze mlada štaku pozlaćenu,
 pa otide niz bijelu kulu.
 Braćo moja i družino draga,
 onda bješe žalost pogledati
 kako ide Milica đevojka
 pravo Šari visokoj planini,
 a često se kuli okretaše,
 i Prizrenu gradu bijelomu;
 suze roni niz bijelo lice,
 ljuto pišti do Boga se čuje.
 Dok se Šari primaknula blizu,
 trag je smela, put je izgubila,
 prebijaše drvlje i kamenje.
 Namjera je bila nanijela
 u planini na bijele ovce.

...
"Science without religion is lame. Religion without science is blind."
Albert Einstein

Zanimljiva Srbija: Upoznaj kulturna i prirodna bogatstva Srbije
Belgrade my way: Explore Belgrade (Serbia), it's culture, architecture, history and lifestyle
reSapiens: Inspiration, Cool places, Recipes & more

Van mreže E.J.

  • Administrator
  • *****
  • Poruke: 1725
  • Pol: Muškarac
  • Izgleda da će ipak ovih dana leto...
  • Vrednost poruka: +29

  • Aktivnost
    0%
    • reSabi
Odg: Srpske epske narodne pesme - Pretkosovski ciklus
« Odgovor #13 poslato: фебруар 20, 2009, 23:11:40 »
0
...

Kad đevojku sagledaše ovce,
odista se bile prepanule,
pobjegoše čobaninu svome.
A to viđe Vide čobanine,
pa dovati pušku dževerdara,
odista je ubiti oćaše,
pa ovako-Vide besjedio:
„Ajd' otale, prebijela vilo,
ne plaši mi prebijele ovce,
ako tutnem moje mrke vaške,
živu će te raskinuti, vilo,
ako li mi oćeš pobjegnuti,
ubiću te puškom ceverdarom."
Đevojka mu poče besjediti:
„Bogom brate, Vide čobanine,
ne udri me puškom dževerdarom,
ja nijesam prebijela vila,
no žalosna ćerka Stefanova
srpska cara zemlje gospodara,
no mi kaži Jastrijeb planinu,
đe se kade (?) sokolovi legu."
I to Vide za Boga ajaše,
pa joj primi Bogom pobratimstvo,
ovako joj Vide besjedio,
posestrimu na put je izveo:
„Idi, sestro, gore uz planinu;
kad iziđeš na vrh od planine,
tu imaju mloge raskrsnice,
ti okreni s desna na lijevo,
oćeš doći zelenu jezeru,
kod jezera zelena je jela,
tu se, sestro, sokolovi legu;
to jezero nikad nije samo,
čuvaju ga sokolovi sivi."
A da vidiš ćeri Stefanove,
ona turi u džepove ruku,
pa izvadi stotinu dukata,
pa ih daje Vidu pobratimu:
„Na ti, Vide, Bogom pobratime,
neka znadeš da sestru imadeš."
Odatle se podiže đevojka,
dok izađe na vrh od Jastreba,
đeno jesu mnoge raskrsnice,
pa okrenu s desna na lijevo.
Ona dođe i jezero nađe.
Kod jezera zelena je jela,
na jeliku siv zelen sokole,
soko drži strele i tetive,
po jezeru b'jeli labudovi.
Kad đevojku viđeše labudi,
i oni se bili prepanuli,
a soko joj sa jelike viče:
„Bjež' otale, prebijela vilo,
ne plaši mi b'jele labudove,
jer tako mi moje vjere tvrde,
ako zapnem strelu i tetivu,
oću tebe ustreliti, vilo."
A đevojka besjedi sokolu:
„Ne -udri me strelom ni tetivom,
no mi kaži suđenika moga;
ja nijesam prebijela vila,
no žalosna ćerka Stefanova,
po imenu Milica đevojka."
Sve mu kaže što je i kako je,
da joj više povratišta nema
u Prizrena grada bijeloga.
Onda soko poče besjediti:
„Ti ako ćeš mene poslušati,
soko tebe oće sjetovati.
Od jezera ti istoku pođi,
dok izađeš kraju od planine,
oćeš viđet Orlujevca grada,
dobro gledaj i viđi, đevojko,
štono ima u vr' Orlujevca,
mnoge kule jesu pokrivene,
pokrivene tenećetom žutim,
jedna ima ponajviša kula,
ponajviša ponajljepša kula,
pokrivena tenećetom žutim,
na kuli je od zlata jabuka,
na jabuci sokolova krila,
pa se krilo na čekrk okreće,
pokazuje koji vjetar duva,
kad ogrije od istoka sunce,
pa jabuka odgovara suncu,
a tenećka sjajnome mjesecu,
idi pravo pod bijelu kulu,
ono kula suđenika tvoga.
Kada kuli prebijeloj dođeš,
tu kod kuće niđe niko nema,
samo jedna ostarela baka,
to je baka Jovanova majka,
o đevojko, tvoga suđenika;
ona jeste srca milostiva,
dobro će te stara dočekati,
pitaće te što si i od kud si,
ti se nemoj po čem prevariti,
da joj štogod za Jovana kažeš,
no toliko staroj progovaraj:
Jeda Bog da da ti Jovan dođe!
Često će ti Jovan dolaziti."
Pa otole okrete đevojka,
suze roni niz bijelo lice,
kud god ide Orlujevac nađe
i bijelu Jovanovu kulu.
Kod kule mu niđe niko nema,
samo baka Jovanova-majka,
sjedi stara pred bijelu kulu.
Đevojka joj Božju pomoć viče,
stara baba bolje prihvatila:
„Da si zdravo, lijepa đevojko,
kakva tebe nužda doćerala
ovoj pustoj Jovanovoj kuli?"
A đevojka bila besjedila:
„Eda Bog da da ti Jovan dođe!"
Kad je baba riječ saslušala,
vodi curu na bijelu kulu.

...
"Science without religion is lame. Religion without science is blind."
Albert Einstein

Zanimljiva Srbija: Upoznaj kulturna i prirodna bogatstva Srbije
Belgrade my way: Explore Belgrade (Serbia), it's culture, architecture, history and lifestyle
reSapiens: Inspiration, Cool places, Recipes & more

Van mreže E.J.

  • Administrator
  • *****
  • Poruke: 1725
  • Pol: Muškarac
  • Izgleda da će ipak ovih dana leto...
  • Vrednost poruka: +29

  • Aktivnost
    0%
    • reSabi
Odg: Srpske epske narodne pesme - Pretkosovski ciklus
« Odgovor #14 poslato: фебруар 20, 2009, 23:12:06 »
0
...

Dolazi joj dijete Jovane,
svaku noćcu Jovan dolazaše,
sa njim idu prebijele vile,
vile panu na bijelu kulu,
dok podrani dijete Jovane,
sa njim lete vile u planine.
Jedno jutro baba podranila,
podranila Jovanova majka
u odaju Milici đevojci,
pa Milici stara besjedila:
„O Milice, moja ćeri draga,
ja imado sina jedinoga
a Jovana od sedam godina,
nestade mi dijete Jovana,
ne znado mu glasa ni avaza.
To govore i pričaju ljudi,
da ga mene odniješe vile,
ili, kćeri, sokolovi sivi,
ostade mu samorana majka,
ne zna jadna šta će ni kako će.
Evo ima petnaest godina
kako majka ne vidi Jovana,
bi voljela viđeti Jovana,
no svu zemlju butun carevinu,
da mi dadu i poklone carstvo."
Suze roni ovako govori:
„O Jovane, moje rane grdne!"
A gleda je ćerka Stefanova,
pa đevojka srca milostiva,
milostiva ama žalostiva,
vrlo joj se bilo sažaljelo
baš na babu Jovanovu majku,
pa đevojka 'vako besjedila:
„Stara babo, Jovanova majko,
ti ako ćeš biti vjere tvrde,
ja ću tebe za Jovana kazat'.
Kako noću bude tri sahata,
ti izađi pred bijelu kulu,
pa pogledaj Šari i Jastrebu,
tu ćeš vidjet' vatre čudnovate
od planine do bijele kule,
kad se blizu poprimaknu kuli,
tu ćeš vidjet' i Jovana tvoga."
Da viš babe Jovanove majke,
kako noćca tamna dolazila,
ode stara pred bijelu kulu,
često gleda Šari i Jastrebu,
dok ugleda vatre čudnovate,
sipaju se do zemljice crne,
dok dođoše Jovanovoj kuli.
Da viš babe Jovanove majke,
kad je bilo noći pola tamne,
baba uze ključe svako ake,
pa otvori bijelu odaju.
Dok je stara otvorila bila,
viđe sina dijete Jovana,
đe Jovane sanak boravljaše,
viš' glave mu krila i okrilja,
momak leže u tanku košulju.
Uze baba krila i okrilja,
ne bi li joj Jovan ostanuo,
da joj više polećet' ne može.
Kad ujutro jutro osvanulo,
osvanulo i sunce granulo,
dok zapišta lijepa đevojka
na bijelu Jovanovu kulu.
U tom baba brže poitala,
kada vide dijete Jovana,
ne bi l' ga se nagledala majka,
kami majci da vidi Jovana.
Kad je stara otvorila vrata,
mrtva Jova nađe u odaju,
sav je Jovan u krv ogreznuo,
na Jovanu ima devet rana.
Dugo vile čekale Jovana,
do zorice i bijela dana,
kad viđeše da Jovana nema,
među sobom bile besjedile:
„Mlado momče je se prevarilo,
više s nama u planinu neće."
Pa uzeše strele i tetive,
ustreliše dijete Jovana,
i momku su srce oštetile.
Kad to viđe Jovanova majka,
zakukala kako kukavica,
mila snaha kako lastavica,
u kukanju obje govorahu:
„O Jovane, naše jarko sunce,
malo ti nas bješe ogrijalo,
pa nam sade za goripu zađe!
"Science without religion is lame. Religion without science is blind."
Albert Einstein

Zanimljiva Srbija: Upoznaj kulturna i prirodna bogatstva Srbije
Belgrade my way: Explore Belgrade (Serbia), it's culture, architecture, history and lifestyle
reSapiens: Inspiration, Cool places, Recipes & more

Van mreže E.J.

  • Administrator
  • *****
  • Poruke: 1725
  • Pol: Muškarac
  • Izgleda da će ipak ovih dana leto...
  • Vrednost poruka: +29

  • Aktivnost
    0%
    • reSabi
Dušan hoće sestru da uzme
« Odgovor #15 poslato: фебруар 27, 2009, 17:59:11 »
0
Dušan hoće sestru da uzme

Bože mili, čuda velikoga!
 Ev' ostade dvoje siročadi:
 Jedno jeste Srpski car Stefane,
 A druga je sirota Roksandra,
 Pa besjedi Srpski car Stefane:
 "Moja sestro, sirota Roksandro!
 "Hodi mene uzmi gospodara,
 "Da mi naše ne harčimo blago."
 Ma mu veli sirota Roksandra;
 "O ču li me, moj brate Stefane!
 "Pređe bi se nebo prolomilo,
 "A na nebo sunce poginulo,
 "No uzela tebe gospodara:
 "Bogme nikad ja te uzet' ne ću
 "Dok ne nađeš trista neimara,
 "Povedeš ih u Šaru planinu,
 "Da ti nađu do trista izvora,
 "Na jednu ih žicu ne sastave,
 "Ne odvedu Misir-zemlji ravnoj;
 "I napraviš do tri čaše zlatne,
 "Da ti vodu pije sirotinja."
 Kad to začu Srpski car Stefane,
 On ne žali poharčiti blaga,
 No dovati trista neimara,
 Povede ih u Šaru planinu,
 Te nađoše do trista izvora,
 Na jednu ih žicu sastavili,
 Doveli ih Misir-zemlji ravnoj;
 Pa napravi do tri čaše zlatne,
 Da mu vodu pije sirotinja.
 Kad to viđe sirota Roksandra,
 Ovako je riječ besjedila:
 "Čuješ li me, moj brate Stefane!
 "Ja te bogme nikad uzet' ne ću
 "Dok ne nađeš trista neimara,
 "Da bijelu naprave ti crkvu
 "Od bijela mermera kamena,
 "Podlistaš je teškijem olovom,
 "A pokriješ tučem zelenijem,
 "Pa napraviš do trista stolova,
 "Pa dovedeš trista kaluđera
 "I dvanaest svetijeh vladika
 "I četiri Srpska patrijara,
 "I dovedeš đakona Jovana
 "I njegovo đece trista lude;
 "Pa kako ni, moj brate, rasude."
 Kad to začu Srpski car Stefane,
 On ne žali poharčiti blaga,
 No dovati trista neimara,
 Te bijelu napraviše crkvu
 Od bijela mermera kamena,
 Podlistaše j' teškijem olovom,
 A pokriše tučem zelenijem;
 Pa napravi do trista stolova
 I dovede trista kaluđera
 I dvanaest svetijeh vladika
 I četiri Srpska patrijara,
 I dovede đakona Jovana
 I njegove đece trista lude:
 Pa prokleto prosipaše mito,
 Da mu dadu sestru za ljubovcu.
 Kaluđeri mita privatiše,
 I privati dvanaest vladika
 I četiri Srpske patrijare,
 No ne hoće đakone Jovane
 I njegove đece trista lude:
 Roksandra je pred bijelu crkvu,
 Pa izlaze trista kaluđera,
 Izidoše pred bijelu crkvu,
 Ev' nađoše Roksandru đevojku,
 Ovako joj riječ besjedili:
 "Dobro jutro, careva carice!

...
"Science without religion is lame. Religion without science is blind."
Albert Einstein

Zanimljiva Srbija: Upoznaj kulturna i prirodna bogatstva Srbije
Belgrade my way: Explore Belgrade (Serbia), it's culture, architecture, history and lifestyle
reSapiens: Inspiration, Cool places, Recipes & more

Van mreže E.J.

  • Administrator
  • *****
  • Poruke: 1725
  • Pol: Muškarac
  • Izgleda da će ipak ovih dana leto...
  • Vrednost poruka: +29

  • Aktivnost
    0%
    • reSabi
Odg: Srpske epske narodne pesme - Pretkosovski ciklus
« Odgovor #16 poslato: фебруар 27, 2009, 17:59:27 »
0
...

"To vi, Bože, u čas dobar bilo!"
Ema veli sirota Roksandra:
"Haj!' otole, Bož'ji prokletnici!
"Đavoli vi ponijeli dušu,
"A oganj ve izgorio živi!
"Pa ve voda mutna ćerdosala!"
Kad eto ti dvanaest vladika,
Ovako su riječ besjedili:
"Dobro jutro, careva carice!
"To vi, Bože, u dobar čas bilo!"
Ama veli sirota Roksandra:
"Hajt' otole, Bož'ji bezdušnici!
"Đavoli vi ponijeli dušu!
"A oganj ve izgorio živi!
"I voda" vas ćerdosala mutna!"
Kad eto ti Srpski patrijari,
Ovako su riječ besjedili:
"Dobro jutro, careva carice!
"To vi, Bože, u dobar čas bilo!"
Onako ih opravi Roksandra,
K'o vladike i k'o kaluđere;
Kad eto ti đakona Jovana
I njegove đece trista lude,
Ovako su riječ besjedili:
"Dobro jutro, sirota Roksandro!
"A da Bog da i Bogorodica,
"Ak' uzela mila brata svoga,
"Božja od vas ne ostalo traga,
"Do van zmije i kamena stanca!"
Kad to začu Srpski car Stefane,
A on skoči na noge lagane,
Te dovati drvene majstore,
Od drveta on pravi ćeliju,
Od lijepa luča pitomoga,
Zamaza je prahom i katramom,
Pa dovati đakona Jovana
I njegove đece trista lude,
U ćeliju te ih zatvorio,
Pa uždio sa četiri strane;
On otide na bijelu kulu.
Kad na jutro jutro osvanulo,
Ev' porani Srpski car Stefane,
A pogleda Stefan na ćeliju,
Al' se sama ogradila crkva,
A u crkvu trista svetitelja,
To su, braćo, mladi mučenici.
Kad to viđe Srpski car Stefane,
A on opet napravi ćeliju,
Pa dovati trista kaluđera
I dvanaest svetijeh vladika
I četiri Srpska patrijara,
U ćeliju te ih zatvorio,
Zatvorio, pa ih zapalio,
On otide na bijelu kulu.
Kad na jutro bješe osvanulo,
A otide Stefan na ćeliju,
Al' ćelija bješe izgorela,
I zemlja je pod njom izgorela,
Izgorela, pa se propanula,
Pa je voda udarila mutna,
Te je njine kosti ćerdosala.
Kad to viđe Srpski car Stefane,
Ne smje uzet' sestru za ljubovcu!
To je bilo, kada se činilo,
A sada se tek pripovijeda.
"Science without religion is lame. Religion without science is blind."
Albert Einstein

Zanimljiva Srbija: Upoznaj kulturna i prirodna bogatstva Srbije
Belgrade my way: Explore Belgrade (Serbia), it's culture, architecture, history and lifestyle
reSapiens: Inspiration, Cool places, Recipes & more

Tagovi:
 

Related Topics

  Naslov / Započeo Odgovora Poslednja poruka
1 Odgovora
1618 Pregleda
Poslednja poruka јануар 26, 2009, 19:19:13
E.J.
11 Odgovora
6373 Pregleda
Poslednja poruka јун 21, 2010, 13:58:01
zvezda
0 Odgovora
2951 Pregleda
Poslednja poruka јануар 18, 2010, 19:29:23
E.J.
2 Odgovora
8278 Pregleda
Poslednja poruka новембар 01, 2010, 00:52:02
E.J.
10 Odgovora
16151 Pregleda
Poslednja poruka јул 03, 2010, 15:17:29
zvezda

O nama
Najčešća Pitanja
Zakonik
Kontakt


Virtuelna Srbija (cc) 2010. Sadržaj je dostupan pod Creative Commons 3.0 [by-nc-sa] licencom, osim ukoliko je drugačije naglašeno. Design by reSabi